|
Tehnologija proizvodnje šećerne repe (Beta vulgaris)
Zahtevi šećerne repe prema zemljištu
Šećerna repa najveći deo prinosa formira u samom zemljištu. Ona je veliki potrošač vode i transformiše veliku količinu kinetičke energije Sunca u energiju organske materije. U prinosu šećerne repe 75% je voda. Da bi se obezbedilo nesmetano debljanje korena, da bi se obezbedile velike količine vode zemljištu se mora posvetiti maksimalna pažnja tj. šećerna repa ima velike zahteve prema zemljištu. Odgovaraju joj zemljišta sa dubokim humusno-akumulativnim slojem, zemljišta koja su bogata humusom, dobre strukture, stabilnih strukturnih agregata, zemljište srednjeg mehanickog sastava, rastresita zemljišta velikog kapaciteta za lakopristupačnu vodu, zemljište velike plodnosti i produktivnosti. Sve suprotno ne odgovara. Najbolja zemljišta su: černozem, livadske crnice, plodni aluvijumi i zemljišta srednjeg mehaničkog sastava. Manje plodna zemljišta su: ritske crnice, gajnjače, lesivirano zemljište, ritske smonice i pseudoglej. Na ovim tipovima može se uspešno proizvoditi šećerna repa uz odgovarajuće mere popravke.
Plodored
Obavezno je gajiti u plodoredu, jer su prinosi u monokulturi znatno manji nego u plodoredu. Ona je na prvom mestu u plodoredu. Na isto mesto se vraća posle 4 – 6 godina, na parcelama koje nisu zaražene rizomanijom – virusom nekrotičnog žućenja nerva lista. Monokulturu ne podnosi zbog intenzivnijeg napada bolesti pegavosti lišća ili cerkospore, zbog pepelnice, intenzivnijeg napada štetočina (repine pipe…) i drugih koji utiču na smanjenje prinosa. Ako su parcele zaražene sa rizomanijom šećernu repu treba gajiti u 6-poljnom ili 8-poljnom plodoredu i obavezno gajiti otporne sorte.
Osnovna obrada
Dobri predusevi su oni koji rano napuštaju parcelu i ostavljaju dovoljno vremena sa se izvrši adekvatna obrada zemljišta. U našim agroekoloskim uslovima najbolji predusev su strna žita. Odmah posle skidanja strnih žita vrši se plitko oranje – ljuštenje strništa. Dubina obrade je 10, 12 cm, maksimum do 15 cm. Odmah po ljuštenju strništa vrši se zatvaranje brazde prohodom tanjirače, setvospremača ili drljače. Zatvaranjem brazde stvaramo povoljne uslove za klijanje i nicanje semena korovskih biljaka. Zatvaranjem obezbeđujemo akumulaciju letnjih padavina i vršimo nakupljanje vlage u semiaridnoj klimi. Krajem avgusta i u prvoj polovini septembra izvodi se obrada na dubinu 20 – 25 cm. Ukoliko se planira primena stajnjaka pre ovog oranja upotrebi se 1,25 t stajnjaka po hektaru po cm dubine obrade na punu dubinu (na 35 – 40 cm). Istovremeno ili odmah posle ove obrade vrši se zatvaranje brazde iz istih razloga kao i kod ljuštenja strništa. Između ljuštenja strništa i obrade na 20 – 25 cm vrši se uništavanje ponika i klijanaca korova prolaskom setvospremača ili drljače. Ne sme se dozvoliti da seme korova koje je dalo nova biljka da i novo seme. U toku oktobra izvodi se obrada na punu dubinu 30 – 35 cm do 45 cm uz prethodno unošenje mineralnih đubriva. Posle obrade na punu dubinu vrši se grubo zatvaranje brazde jednim prolaskom lakog paker valjka ili setvospremača. Cilj zatvaranja brazde je da se zemljište poravna kako bi se u proleće što lakše mogla izvršiti predsetvena priprema, da ostane što više makropora kako bi mraz što dublje prodirao u zemljište i na taj način stvarao sitno mrvičastu strukturu. Ukoliko postoje mogućnosti za podrivanje tada se obrada izvodi na dubinu 30 – 35 cm, a podrivanje na dubinu 45 – 50 cm. Slojevitom obradom se stvara dubok humusno-akumulativni horizont, biološka zrelost zemljišta i povoljna vodno-vazdušna svojstva što omogućuje pravilan rad mikroorganizama u dubljim slojevima zemljišta, poboljšavaju se mehanička svojstva zemljišta, a samim tim povećava se kapacitet zemljišta za vodu – a voda je jedan od bitnih činilaca stvaranja visokog i stabilnog prinosa.
Predsetvena priprema
Predsetvena priprema treba da stvoriti rastresit površinski sloj, sitno mrvičastu strukturu, optimalno zbijen površinski sloj na dubini polaganja semena kako bi se uspostavio što bolji kontakt između semena i zemljišta. Na taj način ostvarujemo ujednačeno nicanje i pravilan razvoj biljaka. Iznad ovog sloja treba da bude rastresit površinski sloj koji ce omogućiti nesmetano nicanje semena tj. sloj koji će stvarati što manji otpor klici prilikom nicanja. Predsetvena priprema se izvodi neposredno pre setve setvospremačima ili džerminatorima.
Đubrenje
Zbog velikog prinosa, velike transformacije kinetičke energije Sunca u organsku materiju šećernoj repi je neophodna velika količina svih hranljivih elemenata. Đubrenjem obezbeđujemo optimalan prinos, ali i kvalitet. Prevelika količina NPK đubriva utiče na smanjenje prinosa i kvaliteta. Sa 1 t korena i odgovarajućom vegetativnom masom šećerna repa iznese:
N 3 – 7 kg
P 1 – 3 kg
K 4 – 8 kg
U proleće pre predsetvene pripreme uzimaju se uzorci do 120 cm i urade analize na lako pristupačan azot (Nmin).
Setva
Setva šećerne repe se započinje onog trenutka kad se zemljište na dubini polaganja semena zagreje na 4 – 5 °C. U našim agroekološkim uslovima setva obično počinje krajem I dekade marta, a optimalni rokovi setve su II i III dekada marta. Tolerantni rok je I dekada aprila, produžiti do polovine aprila. Kasnija setva produžava vegetaciju i repa ne stiže u tehnološku zrelost i postižu se znatno niži prinosi. Način setve – šećerna repa se seje širokoredo sa razmakom redova 45 ili 50 cm, a u redu razmak je 18 – 22 cm. Setva se može obaviti na konačan razmak (18, 20, 22 cm) ili na polurastojanje (9, 10, 11 cm). Dubina setve je u početku setve je 3 cm. Ukoliko se kasni sa setvom dubina se povećava maksimalno do dubine 5 cm, a na lakšim zemljištima u kasnim rokovima 6 cm.
Mere nege
Kada se posle nicanja pojave redovi i biljke imaju 2 – 4 para listova vrši se prvo međuredno kultivisanje. Broj međurednih kultivisanja zavisi od pojave pokorice i korova. Poslednje međuredno kultivisanje izvodi se kada biljke sklope polovinu međurednog razmaka. Obično se izvode 2 – 3 međuredna kultivisanja. Prvo međuredno kultivisanje se izvodi plitko (2 – 3 cm), a poslednje najdublje (8 – 10 cm ili 12 cm). Dubina zavisi od razvijenosti biljaka. Korekcija broja biljaka se vrši ukoliko je setva izvršena na polurazmak, kada biljke imaju 6 – 7 listova vrši se korekcija biljaka. Zalivanje se vrši ukoliko se šećerna repa gaji u sistemu za navodnjavanje u zavisnosti od vodnog bilansa i potreba biljaka. Zalivna norma treba da bude od 50 – 60 l/ha, a broj zalivanja zavisi od suše, najčešće oko 2 – 3 puta. Posle zalivanja trebalo bi izvršiti međuredno kultivisanje, kako bi se sprečili gubici evaporacijom (isparavanjem).
Vađenje šećerne repe
Vađenju šećerne repe se pristupa kada je formiran optimalni prinos, a kada je koren šećerne repe u tehnološkoj zrelosti tj. kada je najmanji sastav štetnog α-aminoazota, štetnog K i P, a sadrzaj šećera dostigao optimalan postotak (14,5% pa naviše). Šećerna repa može da se vadi kombajnima ili linijom za vađenje šećerne repe. Kod linije za vađenje šećerne repe imamo tri vučene mašine: sekač glave i lista, vadilica i utovarivač. Vađenje se izvodi i kombajnima, u okviru kombajna postoje sve tri mašine. Na kraju parcele se mopgu nalaziti mouse za čišcenje šećerne repe koja se zatim utovara u transportna sredstva.
Proizvodnja semena
U normalnim proizvodnim uslovima šećerna repa je dvogodišnja biljka. Medjutim, zasejana krajem avgusta može veoma dobro prezimiti i tada seme donosi polovinom jula. Zbot toga se seme šećerne repe može proizvoditi: a) iz sadnica (dvogodišnji ciklus) i b) setvom krajem leta (jednogodišnji ciklus).Sadnice se u jesen vade i čuvaju u trapovima. U proleće, početkom marta, se rasađuju a za žetvu stižu polovinom jula. U jednogodišnjem ciklusu (drugi način) seje se u trećoj dekadi avgusta, isključivo u sistemu navodnjavanja. Početkom novembra mlada repa se blago zagrne, a u proleće drlja da se razgrne zemlja. Žetva je 4-5 dana ranije od žetve dvogodišnje proizvodnje. Seme iz jednogodišnje proizvodnje je nešto sitnije, prinos je veći za oko 20%.U proizvodnji semena primenjuje se gotovo ista agrotehnika kao i za industrijsku repu, ali postoje i neke razlike.Pri proizvodnji za seme đubri se većom količinom fosfora, a manjom azota. Preporučuje se đubrenje sa 60-80 kg azota, 90-100 kg P205 i 60-80 kg/ha K20. Seje se mehanički neobrađeno seme, klubeta, prirodnog oblika i krupnoće u količini 20-25 kg/ha.U jednogodišnjem ciklusu proizvodnja žanje se kombajnom, uz prethodnu desikaciju. Za desikaciju se koriste parakvati (Reglon).
|